Otok Elba
Elba (latinski Ilva) je talijanski otok u Sredozemnom moru.
Elba je udaljena 20 km od toskanskog obalnog grada Grosseta (42° 44′ N 10° 22′ E). S površinom od 223 km², treći je najveći otok u Italiji. Elba je planinski otok, čiji najviši vrh, Monte Campanne, doseže 1019 m nadmorske visine, s vrlo razvedenom obalom, brojnim uvalama i ugodnom klimom.
Povijest
Nakon Rimljana, Langobardi su u 7. stoljeću zauzeli otok. U srednjem vijeku, od 926. do 1399. godine, otok je pripadao Pomorskoj Republici Pisi. Kasnije je otok bio u vlasništvu španjolske Firence od 1596. do 1709., francuskog Napulja od 1802. do 1814., Velikog vojvodstva Toskane, a od 1860. nadalje pripada Italiji. Od 3. svibnja 1814. do 26. veljače 1815. Elba je prema odluci Bečkog kongresa bila Napoleonova kneževina.
Elba je udaljena 20 km od toskanskog obalnog grada Grosseta (42° 44′ N 10° 22′ E). S površinom od 223 km², treći je najveći otok u Italiji. Elba je planinski otok, čiji najviši vrh, Monte Campanne, doseže 1019 m nadmorske visine, s vrlo razvedenom obalom, brojnim uvalama i ugodnom klimom.
Povijest
Nakon Rimljana, Langobardi su u 7. stoljeću zauzeli otok. U srednjem vijeku, od 926. do 1399. godine, otok je pripadao Pomorskoj Republici Pisi. Kasnije je otok bio u vlasništvu španjolske Firence od 1596. do 1709., francuskog Napulja od 1802. do 1814., Velikog vojvodstva Toskane, a od 1860. nadalje pripada Italiji. Od 3. svibnja 1814. do 26. veljače 1815. Elba je prema odluci Bečkog kongresa bila Napoleonova kneževina.
CRNA GORA 
ITALIJA 
SLOVENIJA 