Otok Elba

Elba (latinski Ilva) je talijanski otok u Sredozemnom moru.

Elba je udaljena 20 km od toskanskog obalnog grada Grosseta (42° 44′ N 10° 22′ E). S površinom od 223 km², treći je najveći otok u Italiji. Elba je planinski otok, čiji najviši vrh, Monte Campanne, doseže 1019 m nadmorske visine, s vrlo razvedenom obalom, brojnim uvalama i ugodnom klimom.

Povijest
Nakon Rimljana, Langobardi su u 7. stoljeću zauzeli otok. U srednjem vijeku, od 926. do 1399. godine, otok je pripadao Pomorskoj Republici Pisi. Kasnije je otok bio u vlasništvu španjolske Firence od 1596. do 1709., francuskog Napulja od 1802. do 1814., Velikog vojvodstva Toskane, a od 1860. nadalje pripada Italiji. Od 3. svibnja 1814. do 26. veljače 1815. Elba je prema odluci Bečkog kongresa bila Napoleonova kneževina.